Toyota Celica bolja od Alfe GT?

Pitanje: Poštovani Gospodine Todoroviću, već duže vreme planiram kupovinu automobila i izbor sam sveo na tri modela. Takođe, pratim vaš sajt i smatram da radite odličan posao, i da sam na njemu pročitao mnogo korisnih informacija. Pre desetak dana sam vam poslao kratko pitanje u vezi provere jednog oglasa, a evo sada ,kao što sam tamo napisao, i pravog pitanja za vas. Modeli automobila koje razmatram da kupim su: Alfa Romeo GT, Toyota Celica i Mini Cooper. Dosta sam se informisao o ova tri modela, nažalost samo ono što sam mogao pronaći na internetu (razni forumi, domaći i strani, razni sajtovi za review automobila), tj. ništa „iz prve ruke“. Dva favorita su mi Alfa GT i Celica. Što se tiče Alfe, kupio bih 2.0jts model, Celicu po mogućnosti TS, ali s obzirom na premali(nepostojeći) izbor, verzija sa 143ks je opcija, dok Mini Cooper u varijanti 1.6 116ks. Budžet koji planiram za kupovinu auta, bez servisa, prevoda i registracije, je između 4000-5000e. Dugo vremena pratim oglase, i ukoliko se čovek malo bolje zagleda shvati da generalno ponuda nije uopšte raznovrsna i dobra kao što izgleda, a pogotovo kada se radi o modelima koje sam naveo. Odluka je kupiti auto od privatnog lica, vlasnika, a ne sa placa. Naime i Alfa i Toyota koja se može naći kod nas na placu je u evropi kupljena za 2-2.5k evra, spustena kilometraža za min 150k ili urađene šminka popravka za prodaju. Ovo je lako zaključiti upoređivanjem naše i strane ponude. Činjenica koja mi ide u prilog, a ujedno i kao mana, jeste da su u pitanju sportski kupei, koji nisu bili taksi vozila, van vozila, ali su takođe najverovatnije bila vožena od strane mlađe populacije, što čast izuzecima, dovoljno govori samo za sebe.

Novac koji planiram da dam, mislim da je realan, s obzirom na godište automobila, i tržiste koje je vrlo malo za ovakve modele. Zašto izbor ovih modela? Iz razloga što sam mlad čovek, kome ne treba, a i ne voli, velike limuzine ili suv modele. Ne trebaju mi 4 vrata i udobna zadnja klupa kao i ni veliki gepek. Ne želim dizel motor. Sa druge strane, volim manje gradske automobile, otuda mini kao opcija, ali oduvek sam birao stvari koje imam da budu makar malo specifične i posebne, i zato želim jedan od gore napomenutih modela. Spadam u mirnije vozače, ne jurim, ne divljam po putu, otuda i mali paradoks oko izbora. Ne treba mi auto za „pokazivanje“ već za uživanje. Iza sebe imam 4.5 godina aktivnog(svakodnevnog) vozačkog iskustva(Yugo), nijednu kaznu, nijedan udes. Godišnje prelazim do 10k kilometara, pa mi potrošnja ne predstavlja problem. Želeo bih da mi napišete ono što znate o ova tri modela, njihove prednosti i mane, specifičnosti, na šta da posebno obratim pažnju itd. I sam već dugo vremena istražujem i posmatram ove modele sa raznih aspekata, tehničkih, finansijskih, činjenice da su sportski kupei, ali želim da čujem i vaše mišljenje. Ukoliko imate neki predlog, na osnovu gore napisanog, neka bude do 5000e, B ili C segment. Mogao bih još dosta, ali nadam se da se nisam previše raspisao, i da imate okvirno sliku o onome o čemu bi mi odgovorili. Sve najbolje, Zoran.

Ime i prezime Zoran Ilić
Kada planirate kupovinu? Narednih mesec-dva
Kakav auto kupujete? polovan
Koliko novca želite da potrošite? 4000e
Šta trenutno vozite? Yugo
Između kojih se automobila dvoumite? Alfa Romeo GT, Toyota Celica, Mini Cooper
Gde ste čuli za ovaj sajt? Od prijatelja
Koliko kilometara godišnje prelazite? 10k
Da li biste platili da vam pronađem auto? DA

 

Testoviautomobila-RS-LOGO

 

Odgovara Aleksandar Todorović: Uvaženi g.Zorane, kao što sam vam već napomenuo u nekoliko mojih kraćih odgovora, Mini se nikako ne uklapa u ovo poređenje. Pored toga što motor od 1.6 litara uopšte nije sportski, već nude sasvim prosečne performanse, već o ogibljenje Minija nije sportski podešeno. Istina Mini je tvrd, neudoban, ali u krivinama tek prosečno leži. Zapravo, imajući u vidu umerenu potrošnju Minija, to je auto za grad, i kraća putovanja na relacijama od oko 200 km, pošto za neka duža putovanja traži veliku kondiciju vozača. Po meni, Mini ima originalan dizajn, vrlo dobar kvalitet izrade, ali je miljama daleko po komforu od Alfe GT.

alfa-gt

Alfa Romeo ima odličan 1.9 Multijet agregat od 150 KS, koji je veoma elastičan, a šesta brzina mu pomaže da potrošnja bude umerena, čak i na brzinama od oko 160 – 180 km/h. Naravno da je dizel puno bolji izbor od benzinca 2.0 JTS, ali ako vi insistirate na benzincu, nemam nameru da vas ubeđujem da je dizelaš puno bolji izbor, ne samo zbog mnogo boljih međuubrzanja, jer ima mnogo veći obrtni moment, na nižim obrtajima, već zato što je dizelaš pouzdaniji, i čak i jeftiniji za održavanje. Iako statistika nikako nije naklonjena Alfinim benzincima, vlasnici tvrde da se prelazili i 300 000 km, što je meni malo verovatno, ali treba verovati, da uz redovno održavanje i sporu vožnju bez naprezanja, da ovaj motor može toliko da pređe. Uostalom ako vlasnici BMW-a masovno po auto putu koče saobraćaj sa brzinom od 100 – 110 km/h, jer prosto nemaju novca za gorivo, kad plate sve rezervne delove, a nisu puno daleko od njih i vlasnice Alfe GT sa benzinskim motorom 2.0 JTS. Verujem da vam njena potrošnja od 12 litara u gradu neće puno smetati, iako dizelaš 1.9 Multjet troši 8,0 litara, zato je kod nas ova verzija mnogo traženija, i skuplja. U Sloveniji, čak dominira dizelaš više nego u Srbiji. Benzinac ima samo pet brzina, pa se radilica motora vrti jako puno na brzinama od 200 km/h.

celica-tuning

Kad kupujete jedan tako sofisticirani automobil kao što je Toyota Celica za 4 000 € ne možete očekivati puno. To su uglavnom verzije na izdisaju. Celica sa pravih 200 000 km, je u mnogo gorem stanju nego Avensis sa 600 000 km koji je bio na taksiju. Taksiranje jeste opterećenje za motor, ali automobili na taksiranju se kreću brzinom od 50, 60 ili 70 km/h.

Vlasnici Toyote Celice dušu vade ovom automobilu, i koliko god Celica bila kvalitetna, taj motor 1.8 VVT-i teško može da pređe više od 250 000 km bez problema, osim ako nije ekstremno dobr održavan. Nešto sasvim drugo je Nissan 350Z koji ima V6 neuništiv motor od 3.5 litra, on može da “podere” i Alfu i Toyotu zajedno.

Enterijer Toyote Celica je čistokrvni sportski! Volan i menjač savršeno leže u rukama – sve je kvalitetno.

celica-kokpit

Automobili između kojih se dvoumite zaslužuju dužnu pažnju (mislim na Alfu GT i Celicu), i predstavljaju pre svega zabavu na četiri točka, a ne samo puka prevozna sredstva. Uostalom verujem da to već znate, a isto tako se nadam da ste svesni činjenice da navedene modele nije jeftino održavati, a to se pogotovo odnosi na “samuraje” sa dalekog istoka. Uz sportski izgled koji očigledno želite, sa Celicom, dobijate i sportske performanse, na japanski način. U prevodu – glasne agregate sa preciznim menjačima kratkih hodova.

Toyota ima mnogo bolji, precizniji, i brži menjač, sa kojim će biti zadovoljni čak i vozači BMW-a. Kod Alfe GT je isti menjač iz Alfe 156 i Alfe 146, dakle radi se o jednom prosečnom menjaču, koji ne trpi baš uvek brza prebacivanja, ali je zato robustan i pouzdan. Svakako za razliku od dizelaša koji odlično vuče i u četvrtoj brzini, kod 2.0 JTS benzinca ćete morati jako često da menjate brzine ukoliko želite pristojne performanse, jer je motor ispod 4 000 o./min radilice praktično mrtav.
U svakom slučaju, koji god automobil da kupite, Alfu GT ili Celicu, moraćete da imate bar još toliko novca u naredne 3-4 godine, ukoliko želite da se navozate.

Kupe iz Milana, Alfa GT, donosi tradicionalne vrline jednog Alfa Romea – italijanski stil, sportsko ležanje i benzinske motore izvrsnog zvuka, ali ne i kvaliteta (od 2.0 i 3.2 litra) sa direktnim ubrizgavanjem goriva u cilindre. Košta taman dovoljno da ne spade u grupu jeftinih automobila, a opet je jeftiniji od preskupe nemačke konkurencije.

Međutim, imajte na umu da se Celica proizvodila u Japanu (Susona, Shizuoka), i da se u Evopi slabo prodavala, a da Alfa GT ipak nije beskompromisni sportista, već automobil i za duža putovanja – ima mekše, i ugodnije podešeno ogibljenje od Toyote, a ima i udobnija sedišta od nje, iako ni ona kod Celice nisu loša. U krivinama, ipak Celica leži primetno bolje, a sedišta mnogo bolje drže telo.

mazda-mx-6

Iako smatram da je vaše vozačko iskustvo više nego nedovoljno, ukoliko budete obazrivi, i strpljivi ostaćete na drumu sa ovim snažnim sportskim automobilima. To što niste napravili ni jedan prekršaj ništa ne znači, osim što nagoveštava da ste vozili jako sporo, po propisima, i da ni približno ne znate gde su limiti automobila koje želite da kupite.

Osim toga, mislim da je čak i opasno, sesti iz Juga, u Alfu GT ili Celicu, jer je to preveliki korak u svakom smislu. To bi bilo kao kada biste studenta medicine na prvoj godini gurnulu u operacinu salu da uradi operaciju na otvorenom srcu.

Vi zapravo spadate u najopasniju kategoriju, jer vozači koji voze od 3 do 5 godina, i nemaju udes, pomisle da su ozbiljni, i iskusni vozači. Iskustvo se stiče mnogo teže, i potrebno je mnogo vremena da ovladate tehnikama vožnje u raznim vremenskim uslovima.

Problem je što vas Alfa GT i Celica jako lako zavaraju, jer Jugo je jako bučan, i spor, pa možete pomisliti da Alfu GT vozite 130 km/h a kad pogledate na brzinomer da ugledate brojku od 180 km/h. Alfa ume da zavara, jer je dosta udobna, i relativno tiha, a kada vam neko izleti pri brzini od 180 km/h, automobil se pri nagloj promeni pravca ponaša mnogo, mnogo drugačije nego kada vozite 130 km/h. Ako pak nameravate da vozite 130 km/h, onda ne vidim razlog kupovine Alfe GT?

Ovi automobili su statistički gledano bar deset puta opasniji, nego da svaki dan sastavljate, rastavljate pištolj i idete na gađanje.

Znam da me nećete poslušati, ali ovo pišem da biste bar imali sve ovo u vidu, i radi drugih koji će čitati na sajtu ovaj odgovor. Zamislite ako je pređem godišnje 100 000 km, koliko vam treba godina da napravite tu kilometražu, i to po snegu, kiši, ledu, krivinamam, planinama, sa gasom do poda, pa sam opet jako daleko od vozačko umeća jednog Paje Komnenovića ili Miodraga Đelmaša, ne mogu uopšte da postignem njihova vremena po krugu.

Vidite ja sam prešao 2 000 000 km (miliona km), pa bar nekoliko puta mesečno, jedva spasim živu glavu u saobraćaju, jer se kod nas prosto tako vozi ( u tim opasnim situacijam se nađem kada poštujem ograničenja, i tada ljudi koji žure, pretiču, a nisu dorasli ni putu, ni automobilu. Ovo vam sve pišem iz želje da ostanete čitavi.

U celoj ovoj priči možda je Mini bolji izbor, ali ako već kupujete auto sa samo 115 KS, onda ima mnogo boljih automobila, na primer Alfa MiTo, koja ima mnogo bolje oslanjanje.

Toyota Celica je od japanskih automobile u ovoj klasi ubedljivo najzabavnija za vožnju jer je izuzetno upravljiva i stabilna u oštrim krivinama do krajnjih granica. Drugim rečima – Celica je “lovac” zavoja.

Zapravo, sportski automobili se pazare “srcem” a ne racionalnim razmišljanjem, a kupovina polovnog kupea sa 10-15 godina iza sebe se može definisati kao ostvaranje snova, jer ljubav sa godinama sigurno ne prestaje, naravno ako je ona prava. Sa druge strane, zlobnici kažu da muškarci pribegavaju kupovini sportskih automobila kako bi pre svega sebi ali i ostalima dokazali da su još uvek dovoljno mladi.

Da li u tome ima istine ili ne nije na meni da tvrdim, ali jeste da posebno istaknem da takve automobile kupuju uglavnom oni koji uživaju u vožnji i zvuku sportskih agregata.

Drugim rečima, ukoliko želite da osetite šta znače znojavi prsti dok se kazaljka brzinomera približava oznaci od 200 km/h onda kupovina brzih automobila jeste isplativa.

Toyota Celica po mom skromnom mišljenju sigurno nije najlepša (pa pogledajte kako izgleda Alfa Romeo Brera) ali jeste najpouzdanija, a pored toga je i najstabilnija. Celica 1.8 S je mogla da se podiči sportskim motorom od 143 KS, koji je raspolagao sa maksimalnim obrtnim momentom od 170 Nm pri 4 200 o./min radilice. Snažnija Celica je kod nas retkost.

Celica 1.8 ipak ima sportske performanse, ubrzanje do 100 km/h iz mesta mirovanja za samo 8,5 sekundi, i postizala je maksimalnu brzinu od 205 km/h, što je slabije od konkurencije, ali vi je ionako nećete voziti tako brzo (po brzinomeru 212 km/h).

Ovako dobra ubrzanja su moguća jer je Celica teška samo 1.130 kg, odnosno skoro 300 kg manje od Alfe GT. To znači da je mnogo neutralnija u krivinama, i okretnija. Toyota i mnogo bolje koči, prosto grize, treba joj samo 37 metara do zaustavljanja pri brzini od 100 km/h, dok Affi GT treba 40 metara, razlika je već dvostruko veća na 130 km/h. Kad se kočnice zagreju Alfa GT staje za 43 m, dok Celica za samo 38 m. Osim toga, kočnice se bolje doziraju kod Toyote.

Ali šta realno vredi to što je Toyota mnogo bolja od Alfe GT, kad je izbor Celica kod nas slab, neki navode da prodaju auto sa uništenim motorom, a neki to kriju. Prosto ove automobile u Srbiji voze ljudi koji im dušu vade. Naravno da izuzetaka ima.
Ovo Vam kažem iz razloga što Celicu nije jeftino održavati, pogotovo kada je u godinama, pa kad je već tako, onda bar uživajte u nabijanju kompleksa vozačima skupljih i novijih BMW-a i Mercedesa.

Međutim ukoliko hoćete da imate što eksluzivniji automobil, skrenuću Vam pažnju na Mazdu MX-6 2.5i V6 (165 KS) koja do stotke stiže za 7,9 sekundi, a postiže maksimalnu brzinu od 225 km/h. Krasi je elegantan dizajn koji i danas izgleda dovoljno atraktivno.
Alfa GT ima dovoljno stila da postane legenda, brenda koji poslednjih godina beleži sve bolje prodajne rezultate. Prilično originalan i elegantan, jednom rečju pravi latinski zavodnik. Linije ovog “lepotana” su osmišljene u Centro Stil Bertoneu, jednom od najboljih dizajnerskih centara u svetu. Duh starih vremena se polako vraća, jer i na Alfi GT dominira veliki “alfin” štit na nosu, linije nekih davnih vremena, i seksi male svetlosne grupe u retro stilu pozadi. Poklopac prtljažnika se završava u velikom, masivnom odbojniku ispod koga gotovo preteće štrči hromirana izduvna cev impozantnh dimenzija. Prelapa karoserija je dugačka 4,48 m, široka 1,76 m i i visoka 1,39 m. Zahvaljujući velikom međuosovinskom rastojanju od 2,6 metara, uspešno upija i uzdužne neravnine na auto putu. Stabilnost joj je impresivna, što se uostalom i očekuje od rasnog sportiste.

Napred, dovoljno dobro profilisana uzana sedišta odlično obuhvataju telo. Dovoljno su udobna, osim ako ne spadate u težu kategoriju, onu od preko 100 kg, jer je ovaj automobil namenjen pre svega ljubavnicima, i svima onima kojima je brza vožnja imperativ a pri tome su sportke građeni. Položaj za volanom je lako naći, zahvaljujući upravljaču koji se podešava kako po dubini, tako i po visini. Pored toga vozačevo sedište je moguće podešavati i po visini, što je odavno već standard u ovoj klasi. Enterijer u potpunosti sledi koncept sportskih linija, nisu zanemareni ni instrumenti, koji su pregledni i lako čitljivi. Dominiraju dva velika okrugla analogna instrumenta i centralno smešteni digitalni displej, preko koga je moguće pratiti sve moguće parametre rada motora, spoljnu i unutrašnju temperaturu i naravno trenutnu i prosečnu potrošnju. Inače, iako je već osnovni motor prilično snažan sa svojih 166 KS, potrošnja je prilično niska (u proseku oko 9,5 litara na otvorenom). Razlog – moderni sistem ubrizgavanja goriva direktno u cilindre. Time se dobija trenutni odziv motora, bolje performanse, a zbog preciznijeg doziranja goriva i temeljnijeg sagoravanja potrošnja je manja nego kod motora slične snage.

Inače, paleta motora je prilično bogata. Možete birati između dva benzinca, od 2.0 litra i 166 KS, snažnog V6 agregata od 3.2 litra i 240 KS (kod nas egzotika), i proverenog common-rail motora 1.9 MJTD od 150 KS, za one koji žele i brzinu i malu potrošnju u jednom, a pri tome im ne smeta miris evro-dizela, i malo bučniji hladni start. Najsporija Alfa GT postiže maksimalnu brzinu od 209 km/h (1.9 MJTD), a najbrža impresivnih 243 km/h (3.2 V6). Međutim, možete računati da ćete i sa dizelašem na auto putu napraviti izuzetno dobre brzinske proseke, zahvaljujući odličnim međuubrzanjima i to čak i u petom stepenu prenosa.
Svi ovi metalni konji se na podlogu prenose tradicionalno, preko prednjih točkova. Alfa GT ima i dovoljno dobar raspored mase, ali nikako ne može da se poredi sa Celicom.

Oslanjanje Alfe GT, inače preuzeto sa Alfe 156 je nanovo prerađeno. Kod Alfe GT he tvrđe i sigurnije, sa kapacitetnijim stabilizatorima. Bogata elektronika pri tome samo dodatno obuzdava svu ovu snagu, ali je podešena tako da se aktivira samo na limitu zakona fizike.

Na kraju šta reći osim da ovaj automobil definitivno budi emocije, zavodi i osvoja. Fantastičan zvuk rasnih benzinskih motora nije moguće opisati, ali ga je itekako moguće osetiti. Upravo se baš zbog “metalnih nota” mnogi odlučuju za ovu ili neku drugu Alfu. Uostalom, Alfa Romeo se nikada nije ni kupovao razumom već samim srcem, i to sportskim, razume se!

Ova Alfa je nudila mnogo više od dobrih perfomansi. Pre svega osećaj da sedite u drugačijem, sportskom automobilu modernog dizajna koji je pomalo u retro stilu. Rasni motori su zajedno sa solidnim kvalitetom celokupnog automobila vratili Alfi deo sjaja, ali i tržišta koji joj s pravom pripada. Alfisti su oberučke prihvatili ovaj model, pa čak i moderne common-rail dizelaše MJTD, koji su se kasnije pokazali odličnim.

Pouzdanost Alfe GT je bolja nego prosek brenda, ali ona definitivno nije sjajna. Mnogi statistički podaci ukazaju da je Alfa GT imala puno problema.

Alfa GT vožena i održavana u Srbiji je prava mačka u džaku, jer vlasnici ovog automobila u proseku nemaju dovoljno novca za originalne delove. Ružno je što ovo moram da napišem, ali to je čitava istina. Znam. Niste želeli ovakav odgovor, ali ionako ćete kupovati srcem, a ne razumom, tako je to kada imate nedovoljno iskustva.

Volvo

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.