Upoznajte velikog vozača i konstruktora – Zorana Kastratovića

Danas u Srbiji ljudi koji su nešto stvorili svojim znanjem nisu naročito popularni. Konstruktori, inženjeri pa i vrhunski vozači su nešto manje bitno našim ljudima. U modi su starlete, dame lakog morala, tajkuni, i političari bez obraza (a da li ima nekih drugih?). Deci su uzori oni koji se stekli bogatsko preko noći, dok im roditelji izgledaju uglavnom kao gubitnici jer imaju male plate u zemlji koja nikada manje i svojoj istoriji nije cenila znanje i rad. Pa kako onda u takvim okolnostima jedan Zoran Kastratović ima snage da se takmiči, da konstruiše, da pobeđuje? Reč je o jednom velikom profesionalcu koji je zaljubljenik u svoj posao,  Zoran Kastratović ističe, citiram ga: “Moj najveći uspeh jeste što i dalje trajem. I dalje vozim, i dalje volim auto – sport i imam sreću da nastupam na evropskim stazama.

Priredio: Aleksandar Todorović urednik Testoviautomobila.rs i Najboljiauto.com

Testoviautomobila RS LOGO

Šest nacionalnih titula i zlatna kaciga obeležile su karijeru dugu četvrt veka, započetu trkom na Ušću – Nagrada Beograda 1991. u kojoj je uspeo da sve velike zvezde, i šampione ostavi iza sebe. Uspesi se zatim nastavili, u naredne tri godine preko 20 podijuma i titula vicešampiona na brdskim stazama u tada masovnoj i konkurentnoj nacionalnoj klasi.

Foto: Aleksandar Todorović

kastratovic-foto-a-t

Danas je zaljubljen u svoj Renault Clio (njegova perjanica sa inženjerske strane), automobil sa kojim Kastratović nastupa širom Evrope, sa jednakim žarom kao pre 25 godina na Ušću, u svojoj prvoj pobedi u karijeri, ali je ostao zaljubljen u BMW i zadnju vuču. Foto: Serbiaring.com

kastro

Zoran Kastratović o sebi:

– Počeo sam 1991, vozio sam četiri godine Juga u nacionalnoj klasi i bio sam vicešampion.

Od 1995-1999. vozio sam BMW M3 grupe N i s njim sam više puta bio šampion. To je auto zadnje vuče, koji je meni ležao, s njim sam uzeo zlatnu kacigu, vozio sam sve što je moglo da se vozi, i krug i brdo.

Kada sam 2004. konačno ušao u superturing, definitivno sam se zarazio pravim, rasnim trkačkim automobilom. Naravno, BMW, zadnja vuča. Imao sam podijume s njim, bilo je uživanje voziti ga, jedini je peh bio što je bio totalno nekonkurentan za titule. Evolucijski je bio 1994, a kolege su tad već vozile novije evolucije. Sledeći auto je 2007. bila „laguna“. Tu sam isto imao par podijuma, ali nisam je poznavao dovoljno i koncepcijski nije bila za ovde. Onda sam prešao na „klija“, kojeg vozim od 2011. godine.

Kao klinac sam bio motorista, a nekim sportom sam morao da se bavim. U tom trenutku mi stvarno nismo imali bezbedne staze i odluka je bila da prvo probam s automobilima, ušao sam u to i zavoleo.

Automobili su mi dali slobodu da uvek mogu sam da nešto pravim i delimično konstruišem, počev od „juga“ nadalje. Od 1995. godine sve svoje automobile održavam potpuno sam – revizije motora i ostalih sklopova uvek su bile moje zaduženje. Uvek sam se trudio da znam šta koji sklop radi, kako radi, da bude uvek u potpunosti održavan kako treba i da ga učinim još bržim, ako se može. To mi je uvek bio izazov.

Kastratovic_Slovakiaring-2014

Neke moje kolege su još devedesetih godina bile u situaciji da natovare auto na prikolicu i pošalju ga kod Špisa u Nemačku. Nisam imao sreću da radim tako i uvek sam bio prisiljen da budem sam sebi svoj tjuner. I uspevalo mi je. Kasnije sam čak i nekim kolegama pomagao u reparacijama motora, menjača i ostalih stvari, pre svega iz ljubavi, a i iz želje da uvek saznam nešto novo.

Ja sam radio reparaciju motora prve superturing Honde u Srbiji.

Na taj način ti zapravo kradeš zanat, imaš hrabrosti da uđeš u to, a dovoljno znanja da ne pokvariš, nego da napraviš isto, ili eventualno malo bolje. Stalno učim, nisam od onih koji sve znaju. Hoću da poslušam i kolegu kao vozača, naravno i kao inženjera ili konstruktora.

Nije mi strana ni elektronika. Ja sam u poslednje dve godine najviše muke na svom autu imao baš oko elektronike. Superturing automobili voze elektronike na nivou ’99, to su sistemi koji fenomenalno rade u nekim starim vindouzima 98, ali je to ove 2015. godine kameno doba. Hteo sam da idem napred, zato sam prešao na Mareli novije generacije i ceo hardver i softver sam prebacio na nov sistem. Mislio sam da ću to lako da prekonfigurišem, ali tu sam izgubio poslednje dve godine.

Sada imam apsolutno sve telemetrijske podatke, koji mi jako puno pomažu u analizi posle trke i uvek mi daju mogućnost da se usavršavam, jer analizira se bukvalno svaki krug, naročito onaj najbrži i traže se još te čudesne desetinke, koje uvek fale.

Ja i dalje imam motivaciju. Meni je krivo što dosta dobrih vozača ne vozi jer nemaju aranžmane. Povukli su se, a ja bih voleo da naš domaći šampionat bude još jači. Najjača klasa je perjanica svega, malo je konkurenata u njoj i u ovom trenutku mi imamo jaču međunarodnu scenu nego domaću, što je možda paradoks.

zoran-kastratovic-podijum

Zoran Kastratović i konkurenciji:

S ovih prostora najviše cenim Paju Komnenovića. Vozio je sve što je moglo da se vozi i jako dugo je ostao u trkama. Puno zna o automobilima i to je znao da prenese i svom timu, što čini kompletnog vozača za jake šampionate.

Cenim međunarodne nastupe Dušana Borkovića, iako ne mislim da je najbolji vozač svih vremena, kako ga sada predstavljaju. Ne mogu da ne pomenem Miloša Pavlovića. I cenim Milovana Vesnića, bio mi je direktan konkurent u Srbiji, a jeste i biće u CEZ-u.

Od stranih vozača – Džejsona Plejtoa, jer dugo traje. Stari vozač, i dalje daje svoj doprinos, a drag mi je i zato što je vozio „lagunu“. Pomenuo bih i Lopesa, on je sada hit, ne mogu da ga ignorišem.

Koje je tvoje najvrednije vozačko postignuće u 24 godine karijere?

Moj najveći uspeh je što i dalje trajem. I dalje vozim i dalje volim auto-sport i imam sreću da nastupam na evropskim stazama.. Nisam lovac na pehare i titule, ne brojim ih, ja to imam negde u arhivi. A „klio“ je perjanica sa inženjerske strane.

*Intervju sa Zoranom Kastratovićem ostvaren je u saradnji s kolegama sa portala serbiaring.com, bud3.net i njihovo kreativno umeće vizuelno ga je ulepšalo. Članak je ilustvovan i kadrovima iz medija galerija Svetske Reno serije i BTCC-a, kao i radovima češkog fotografa Petra Fribe.

zoran-kastratovic

Aleksandar Todorović urednik portala Testoviautomobila.rs i Najboljiauto.com o g.Kastratoviću:

Uvek sam cenio vozače koji obožavaju automobile, trke ali i one koji cene konkurenciju. Cenio sam naročito one vozače kojima je tehnika u malom prstu, i koji od gotovo ničega naprave nešto. Uvažavao sam one vozače koji su sve u životu postigli sami, i one koje dugo traju, a dugo traju oni najbolji.

Znanje najviše vredi, a kada imate znanje sve je moguće, a to pokazuju i uspesi g.Kastratovića, ali i mnogih drugih vozača, koji su pobeđivali i bili konkurentni i onda kada su ih drugi otpisali.

Uvek me je radovalo kada sam imao prilike da intervjuišem g.Kastratovića, i uvek mi je bilo čudno kako to g.Kastrotović uvek ima vremena za moja zapitkivanja, telefonske pozive, i to pre 10 godina kada nisam bio niti dovoljno poznat, niti dovoljno popularan novinar.

Od g.Zorana Kastrovića sam učio uvek kada sam imao prilike. Nikada mu nisu smetala moja pitanja. To znanje sam prensio vama dragi čitaoce, kroz moje tekstove, kroz moje tekstove i odgovore na pitanja.

Nije mi samo g.Zoran Kastratović pomogao u mojoj karijeri, sazrevanju, mnogo su mi pomogli i Miodrag Đelmaš, Pavle Komnenović i Andrej Kulundžić, tačno tim redom. Pa jednim delom i njima budite zahvalni moji dragi čitaci što postojim kao urednik, i što su pred vama i moji sajtovi Najboljiauto.com i Testoviautomobila.rs, a nedavno i Testoviautomobila.NET sa obektivnim testovima automobila, koji se zaista itekako izdvajaju od konkurencije, ne samo zato što su mnogo objektivniji, nego jer su pisani sa velikim žarom i znanjem.

Testoviautomobila RS LOGO

Volvo